Više od 1000 prijava pregledali su Daniel Šuljić, Antonia Begušić i Eugen Bilankov sastavljajući „slobodno i zaigrano“ Natjecanje studentskog filma Animafesta 2025. Među manje od 4% (40) odabranih naslova u nadmetanju za Nagradu Dušan Vukotić uz tradicionalne su europske snažno prisutne i dalekoistočne kinematografije, osobito kineska, ali i tajvanska, korejska i japanska. Selekcijsku komisiju posebno se dojmio korpus novih radova Filmskog sveučilišta Babelsberg Konrad Wolf kojemu je stoga dodijeljena i Nagrada za najbolju školu animacije. Uz Lebdenje Jelene Milunović, koje je i hrvatska koprodukcija (Adriatic Animation), još su dva djela iz Babelsberga zaslužila predstavljanje u ovoj prestižnoj konkurenciji. Indonezijski autor s berlinskom adresom Ariel Victor Arthanto stvorio je u Ja sam cvijet koloristički intenzivan, konceptualno elaboriran svijet ljudi-cvjetova koji se transformiraju pred očima običnih sapiensa kao okvir za moguću alegoriju (samo)prihvaćanja identiteta, ali i hranjivu podlogu za motrenje odnosa majke i djeteta. „Rastapajuće-rastvarajući“ glazbeni video Opto Optics Pearl Seemann na podlozi pjesme sastava Neumatic Parlo poigrava se, pak, geometrijama interijera i metropolitanskih eksterijera stvarajući avangardne prizore svijesti protagonista u brzoj mijeni. Riječ je o pravom slatkišu za oči, kakvim se komotno može okarakterizirati i HIC SVNT DRACONES Justina Fayarda s ÉNSAD-a koji u uvijek atraktivnoj tehnici slikanja na staklu ostvaruje impresivne i atmosferične prizore ledene pustoši.

U AV spektakle valja ubrojiti i kineski Dobar tek (r. Ziyu Wang, Jinhong Yu), temeljno ljubičasto-ružičast film o erosu i thanatosu flore i faune. Dijelom ostvaren u „stripovskoj“ tehnici podijeljenih ekrana, ovo je drugi film diplomantice Gobelinsa Ziyu Wang u Natjecanju studentskog filma nakon Sprovoda u devet iz 2023. Također uz primjenu podijeljenog ekrana, Urbani dvojac HongYua Yuea vodi nas u 3D Šangaj gdje se život niskog intenziteta staromodnog oca putem niza rotirajućih kockastih setova supostavlja sinovljevom užurbano otuđenom yuppie lifestyleu. Crtački maestralan, nadahnuto kadriran i melankolično ozvučen je i Pjev ptica i ono što nam izmiče Lezhija Yua o pretapajućim reminiscencijama djevojčice na smrt bliske osobe, usamljenost, posteljinu i ptice. 

A kao što je Günter Grass ljuštio luk, tajvanska autorica NanTung Lin u produkciji RE:ANIMA-e, diplomskog studija triju europskih sveučilišta iz Portugala, Belgije i Finske, skida kožu s prstiju i ponire u sjećanja autodestruktivne junakinje Oguljotina, posvećenih opsesivno-kompulzivnom ponašanju. Čini to, uz doista lijep crtež, i korištenjem animiranog veza, podcrtavajući još i zvukom haptičnost cjeline. U Djeci ptica Júlia Tudisco sa Sveučilišta Moholy-Nagy u žarkim bojama portretira, pak, zaigranu teogoniju i kozmogoniju svijeta „pomaknutih“ omjera, fokusirajući se na doživljaje dvoje mladih božanstava. S obzirom na dinamičnu kreaciju i destrukciju, prvi se dio ovoga mitopoetskog filma može shvatiti i kao posveta umjetnosti animacije. Potom, međutim, dolazi čovjek i donosi destrukciju okoliša pa božanstva napuštaju svijet i ciklus kreće iznova. Posebno zanimljivo pritom je komponiranje pojedinih prizora s obzirom prema plošnoj estetici paleolitskih zidnih slikarija, ali i narodne i naivne umjetnosti.

Ovjenčan Nagradom Lotte Reiniger na festivalu u Annecyju, Kerozin indijskog autora Govinde Saa obrađuje uvijek relevantnu temu dinamike muško-ženskih odnosa i obiteljskog nasilja u duboko ukorijenjenom patrijarhatu pogubnom po oba spola. U siromašnoj obitelji frizera i tvorničke radnice s dvoje male djece svađa degradira najprije do vrlo teških riječi, a potom i do brutalnog femicida (u sivoj zoni između „na mah“ i „nehata“). Sa sjajnim osjećajem za sjene i referencama na franko-belgijsku školu i japansku animaciju, težak, tenzičan i važan film Kerozin istovremeno je duboko uronjen u antropološki i etnološki kontekst ruralne Indije kojemu se autor intenzivno posvetio. I potresni lutka film U lovu Lee Favre posjeduje snažnu stvarnosnu sugestiju u prikazu mlade dokumentaristice koja postaje žrtvom seksualnog uznemiravanja. Inherentni voajerizam i eksploatacija opservacije tako se okreću protiv protagonistice koju je gledatelj prethodno i samu mogao smatrati „manijakalnom“. Iako nije posve jasno je li riječ o dokumentarnom ili odglumljenom audiozapisu prizora u autobusu, kao niti je li U lovu neki oblik umjetničke (auto)terapije, supostavljanje tamnog ekrana i uznemirujućeg nasrtaja u svakom je slučaju iznimno promišljen i funkcionalan postupak.

Beskompromisnim pristupima obiteljskim kontekstima odlikuju se još neki vrijedni studentski radovi. Rijetko obrađivana tema i jedinstvena estetika obilježja su Majčinog djeteta Naomi Noir s Umjetničke škole u Utrechtu – s jedne strane veoma izravnog, a s druge nadrealističkog filma o majci koja skrbi za sina s posebnim potrebama, boreći se s indiferentnom birokracijom i umorom. Prikazano i na Berlinaleu, Majčino dijete realizirano je u kombinaciji 2D-a, 3D-a i crteža, sirove animacije, siluetnosti, neonskih boja i „rastapajućih“ lica. Xiaoxuan Han predstavlja, pak, Vranu, zvjezdaču i jednoroga, crno-bijelu, također nadrealističku alegoriju obiteljskih odnosa čiji su začudni „cjevasti“ likovi ponekad okrutni, ponekad nježni, ali uvijek razumljivi po svojim temeljnim motivacijama. Film se posebice oslanja na ritam fizičkog, ne uvijek humornog gega dodatno osnaženog pametnim dizajnom zvuka, a njegova scenografija gusto je napučena neobičnim objektima. 

Estonski film ciparske autorice nominirane za ASIFA Student Award, Makovi Evridiki Papaiakovou, nastao je crtanjem i grebanjem po 35-milimetarskoj filmskoj vrpci te je posvećen sjećanju na majku i njezin pobožni svjetonazor, kao i na kćerinu separaciju od njega. Diplomski film iranske autorice na njemačkoj obrazovnoj instituciji Filmakademie Baden-Württemberg Voćnjak kruške Shadab Shayegan priča je o posjetu djevojčice baki koja se netom podvrgla mastektomiji. Zbunjena, djevojčica nastoji uspostaviti „poredak stvari“ uz pomoć bakine sjene i krušaka. Prividno „dječja“, estetika filma ustvari je kompleksan miks-medijski ostvaraj koji se temelji na siluetnosti, plošnosti, nekonvencionalnim perspektivama i pozadinama od različitih materijala. Mariana Mendivil kolažira, pak, videe, fotografije i izreze memorije u meksičkom eksperimentalnom filmskom eseju distinktivno „starinske“ teksture Sjećanje izmještenog tijela posvećenom osjećaju iskorijenjenosti iz prostora, obitelji i tijela. Minuciozni set lutka filma JUDY1964 u jednom kontinuiranom kadru dotiče se teme popularizacije oružja putem dječjih igračaka (srećom u nekim prošlim vremenima), ali skriva i strašnu tajnu. Autorica Marie-Hélène Van Thuyne bila je članica stop-animacijskog tima prošlogodišnjeg dobitnika Animafestova Grand Prixa, Hotela Miracle Nienke Deutz.

Onkraj okvira obitelji i osobnih identiteta, neki su se autori odlučili i na širi društvenokritički zahvat. Sa slavnog weimarskog Sveučilišta Bauhaus tako stiže 09.01.berkovich Anje Rižkove, angažirani kolažni film o kazališnoj redateljici Jevgeniji Berkovič i dramatičarki Svetlani Petrijčuk, žrtvama Putinova režima optuženima za „javno pozivanje na terorizam“ temeljem postave kazališnog komada Finist, hrabri sokol i osuđenima na šest godina zatvora. Veličanstveno grupe francuskih autora sa škole Piktura oslanja se na koštunjave lutke, fantastičan 3D dizajn i „kameru iz ruke“ pri komentaru na eksploatacijsku prirodu suvremenih imperativa ljepote, a koji postepeno prelazi u punokrvni horor u kojem se tijelo žrtvuje na odru izvedbe. Film tako sve tipove izlaganja izgladnjelog i upalog tijela te plastičnog lica stavlja u kontekst prisile, odnosno pornografije, konzumacije i naposljetku ubojstva. Američki film (CalArts) Vodi me pijan kući sam čikaškog redatelja s kalifornijskom adresom Nolana Downsa alkoholna je amerikana natopljena pivom, cringe forama i izgubljenošću srednje klase koja se izdvaja dovitljivom vizualizacijom pijanstva i blago grotesknim dizajnom. Minuciozno oblikovanje 3D prostora, objekata i insektoidnog protagonista koji ih proždire, probavlja i transformira u bratislavskoj suburbiji adut je Uvertire Jakuba Hronskog s praške škole UMPRUM. Film je lako doživjeti kao kritiku konzumerizma ili komentar na uništavanje okoliša, ali možda se najbolje jednostavno prepustiti njegovoj blago jezivoj atmosferi otvorene simbolike.

Mnogi su se mladi autori u istraživačkom zanosu posvetili i neograničenim mogućnostima animirane perspektive. Vrtoglava kombinacija stop-animiranih zidnih i digitalnih crteža, subjektivnog kadra, simbolizma i voice overa emocionalno rastrgane protagonistice oživljava jednu sobu u Glasnoj tišini Lise Bayr. Švicarska crtačka, planinsko-glazbena groteska Laure Kohler Uglas, koja se i sama doima pomalo retro u prizivanju klasičnih animacijskih karikaturista s perspektivnim „rastezanjima“ likova i prostora, prati sraz mlade glazbenice s alpskim turistima koji je dovode do ludila. I minijaturni loop Gabrielle Sacco Portret nijemog čovjeka kreativno promišlja perspektivu, koristeći slobodu 3D kamere u dočaravanju eratičnog leta muhe. Popraćen izvitoperenim valcerom, film je metafora govora lišenog sadržaja. Smeće grupe autora s francuske škole ESMA putem akcijskog obračuna štakora i goluba sabija kriške života olinjalog stambenog kompleksa, otkrivajući i njegove duhovno poharane stanare. Koristeći dinamičnu kameru koja može zaći u svaku rupu, Smeće također nudi osobite perspektive svojstvene animiranom filmu te opipljivo odbojan prikaz prljavštine i beskućništva. Diplomski film Martina Bonnina s La Poudrièrea Između praznina možda je i najplastičniji pokazatelj distinktivne moći animiranog filma u ovoj tematskoj cjelini – u ovom slučaju mogućnosti da pruži jedinstveni prikaz urbane vreve, dezorijentacije i otuđenja, glatko zauzimajući likovne pozicije i paralele koje drugim rodovima nisu dostupne.

Crveno meso Eleni Aerts priča je o mitološkom nakaznom divu Gerionu kojega je, kradući mu goveda, usmrtio Heraklo, a opjevali Heziod, Eshil i Stezihor. Iako prikazuje ovu epizodu, Aerts se služi prvenstveno romanom u stihu Anne Carson Autobiografija Crvenog u kojem se Gerion odlikuje nekonvencionalnom percepcijom okoline i svoga položaja u svijetu. Njegove preobrazbe izvedene su u stilu sirove animacije te popraćene dijelom atonalnom, a dijelom zborskom glazbom u ovom zanimljivom animiranom dijalogu s antikom posredstvom suvremenog pjesništva. Kineski film Sh autorice Qi Duan okuplja različite prizore stresa, opuštanja i nesputanih zamišljaja (uglavnom fizičke prirode) u kontekstu urbanog življenja, tematizirajući na taj način suvremene prostore slobode „između realnosti i privida“. Qi Duan studirala je uljeno slikarstvo, što se snažno osjeća i u njezinom 2D izrazu. Film kriptičnog naslova LDN 51.5072N 0.1276W malezijske autorice Wen Pey Lim (u produkciji britanskog RCA) eksperimentalna je dekonstrukcija londonske industrijske arhitekture geometrijskim plesom s blagom sugestijom glitch arta na zvuke klavirske pratnje.

Studentima animacije, naposljetku, ne nedostaje ni smisla za humor. Adaptacija pjesme latvijskog pjesnika Kārlisa Vērdiņša Čistoća Andrejsa Brīvulisa okuplja impresije jednoga dana iz života gej muškarca snažno fokusiranog na mirise, slike, robne deklaracije i imperative higijene. Njegovim mehaničko-otuđenim i stoga crnohumornim avanturama seriozniju dimenziju daje ipak završna pojava disfunkcionalnog partnera, a vrijednost filma leži i u vještom vladanju motivima kao simboličkim reprezentacijama i elipsama pripovijesti. Japanski film Ljubav★Zvijezda tajvanske redateljice Tzuting Lee napravljen klasičnim crtežom na papiru gorko-slatka je, dopadljiva alegorija neuzvraćene ljubavi s humornim elementima spajanja visoke i popularne kulture (kozmogonije i ljudske strasti s tipologijom prijatelja, društvenim igrama, zombijima i TV programom, ali i karakterističnog anime dizajna likova s artističkim pejzažima). Iz Sèvresa nam, pak, stiže kolažno-crtano-slikana parodijska „IKEA melodrama“ Jeanne & Jean Jean o paru čija se ljubav nađe na kušnji pri temi uređenja interijera i kupnje namještaja. S elementima mjuzikla i francuskim humorom, film Thanys Martin ipak zahvaća i ozbiljne teme društvenog pritiska i paranoje od utapanja u stereotipu obiteljskog života.