Logo_hovers_2024
Title
Svjetski festival animiranog filma /
1972.
Svjetski festival animiranog filma / 1972.
hr | en

Slika - uzbudljivo putovanje modernom umjetnošću
08/06/13

Poetsko, tehnički ambiciozno i jednom riječju jednostavno „lijepo“ – takvo je posljednje djelo francuskog veterana Jean-Françoisa Laguionieja (73), jednog od najstarijih redatelja dugometražne animacije koji se u radu intenzivno služi računalom. Iako Slika privlači najprije likovnim rješenjima, Laguionie, dobitnik nagrade César za animirani klasik La traversée de l’Atlantique à la rame daleke 1979. godine, kaže da mu je od estetike važnije bilo da u avanturi filma uživaju i mlađi i zreli gledatelji. Prvi će uz Sliku dobiti priliku uroniti u bajku u pokretu, dok će stariji uživati u vizualnom citiranju velikih djela svjetske baštine te metafizičkom značenju priče.

Suradnja s umjetničkim direktorom Jeanom Palenstijnom omogućila je Laguionieju da balans između statične ljepote i urnebesne avanture doista i dosegne: uz pomoć kompjutora dobivena je sugestija uljanih boja, sljubljeni su dvodimenzionalni i trodimenzionalni prikazi te je animacija kombinirana sa živim glumcima. Iz želje da ovaj projekt ostane intimnim pothvatom, Slika je gotovo u cijelosti nastala u gradiću Angoulêmeu, poznatom po dugoj tradiciji animacije i poučavanja o njoj. Producenti Eric Jacquot i Armelle Glorennec angažirali su Laguionieja vidjevši ga kako dovršava svoj prethodni film L’île de Black Mór i stavili mu na raspolaganje čak četiri milijuna eura da ostvari svoju kreativnu viziju. Rezultat je takav da se po logici „slika govori tisuću riječi“ slobodno može tvrditi kako je Slika jedna golema i bogata biblioteka. 

Priča Slike vodi nas u bajkovite dvorce i cvjetne vrtove, u okružje prijeteće šume u koju se Gotovnjaci, Polovnjaci i Skice – likovi nikad dovršenog slikarskog djela – boje zaći. Gotovnjaci, samoproglašeni rasistički vladari društvene piramide, šikaniraju nedoslikane Polovnjake, a Skice iz zabave love i ubijaju. Njihov je dvorac uređeno društvo temeljeno na moći koja ne trpi razlike. Oni su, u određenom smislu, klasična zatvorena umjetnost. No, kako to obično biva, kastinsko će društvo potresti jedna zabranjena ljubav i potraga Rame, Lole i Pluma, preko nacrtanih brda i dolina, za tvorcem ovog prekrasnog ali nepravednog svijeta. Rafinirana priča koja funkcionira kao metafora prepuna je obrata te je ujedno i motivacija prelazaka iz slike u sliku, iz stila u stil. Misteriozni je slikar, tvorac Rame, Lole i Pluma, pod utjecajem niza slavnih umjetnika, poput Matissea, Deraina, Bonnarda, Toulouse-Lautreca, Modiglianija (naročito lik Claire), Chagalla, Gaudíja i Picassa. Postimpresionisti, fovizam i kubizam osnovne su stilske asocijacije, budući da žarke boje i forme Slike uglavnom ne prate prirodu.

Od realizma olovke do impresija što ih donose uljane boje, od svjetla i volumena do tame i škrtih poteza, Slika nas istovremeno vodi svojim jedinstvenim svjetovima i poviješću umjetnosti, a njezine poruke u Slici funkcioniraju i kao otkriće pravde – u modernom slikarstvu nepotpuno naslikani prizori nisu nužno i nedovršeni, pa Gotovnjaci nisu ništa vredniji od Skica. Svaka slika kroz koju junaci prolaze odražava drugo razdoblje umjetnikova života, njegovo unutarnje stanje, pa kako likovi kroz njih putuju i sami se iznutra preobražavaju. U segmentu „Rat“, iz kojega će Lolu izbaviti Magenta, gine se bez smisla, dok je narančasto-žuta epizoda „Venecija“ svijet iluzije i opijenosti u kojem se svi kriju iza maske dok plešu i pjevaju. 

Slikom su provedene vrlo jasne aluzije na ljudske slabosti, povijesne zablude i fantazije. Riječ je o univerzalnom putovanju koje nadilazi kulturne razlike i potiče nas da slobodno odaberemo stvarnost u kojoj ćemo živjeti. Neki od nas vjeruju u Stvoritelja/Slikara, drugi ne, ali posvetili mi život potrazi za njim ili za nekim drugim ciljem, važno je samo da pritom vlastitim snagama slikamo svoj put.