Logo_hovers_2024
Title
Svjetski festival animiranog filma /
6. do 11. lipnja 2022.
Svjetski festival animiranog filma / 6. do 11. lipnja 2022.
hr | en

ANIMAFEST 2020 NA ZAGREB PRIDEU: SAMO LJUBAV!
14/09/20

U sklopu 19. Povorke ponosa LGBTIQ osoba i obitelji, u suradnji sa Zagreb Prideom Animafest Zagreb 2020 ove subote 19. rujna u Art Parku (park Ribnjak) prikazuje cjelovečernji program koji čini pet nagrađivanih animiranih filmova na teme srodne misiji Zagreb Pridea.

S početkom u 20 sati najprije gledamo Purpleboy (Portugal, Francuska, Belgija, 2019) brazilskog autora Alexandrea Siqueire, priču iz ovogodišnje Svjetske panorame Animafesta o ljudskom djetetu nejasnog biološkog spola koje raste i sazrijeva u vrtu svojih životinjskih roditelja. Simbolička basna/bajka o individualnoj slobodi, Purpleboy u svojoj fascinantnoj svijetlocrveno-ružičastoj paleti i dovitljivim panoramama krije i snažan politički podtekst. Inspiraciju redatelju pružila je, naime, knjiga o prvoj transseksualnoj operaciji izvedenoj u Brazilu koja ga je senzibilizirala za temu roda u kontekstu nedemokratske suvremene povijesti te zemlje. Usprkos tome, u djelo je ugradio i autobiografske elemente vlastita odnosa s roditeljima, ali Purpleboy je svejedno jedini film u ovome programu koji ne pripada kategoriji animiranog dokumentarca, već se najizravnije naslanja na posve animiranofilmsku tradiciju metamorfoze, antropomorfizacije i daška groteske.

Slijedi Ljepotica, belgijsko-nizozemski film Diëga Nursea iz 2016 – poetski dokumentarac o transrodnoj Beyong koji se animacijom služi kako bi ilustrirao i dinamizirao njezina sjećanja na djetinjstvo u Surinamu, odnos s roditeljima, preseljenje u Nizozemsku, iskustva s opijatima i prostitucijom te naposljetku pomirenje sa samom sobom.

Sve te senzacije u mom trbuhu (Hrvatska, Portugal, 2020) Marka Dješke potom nude intimni svijet Matie Anne Pleše prateći je u rasponu od školskih, preko studentskih, do profesionalnih dana u traganju za ljubavlju, prihvaćanjem i sebstvom. Dješkin film, koji na Zagreb Prideu ima hrvatsku pretpremijeru i kojemu je ilustracijama znatno doprinijela Hana Tintor, manje je usmjeren na sam čin prijelaza, a više na potragu uokvirenu nasiljem vršnjaka, nastavnice itd., od kojega spas naposljetku nudi okruživanje „dragim ljudima“ i prihvaćanje ženskog rodnog i spolnog identiteta.

Meso (Brazil, Španjolska, 2019) Camile Kater dolazi nam nakon Locarna, Toronta, Palm Springsa, Leipziga, IDFA-e i Annecyja kao senzacionalno uspješan prvi autorski film u kojemu pet animatorica ilustrira priče pet žena različite dobi, zanimanja, rase, roda i životnih iskustava. Svim segmentima zajedničke su pritom tema odnosa prema ženskom tijelu, metafora mesa i stupnja njegove pečenosti te smećkasto-crvena nijansa, no svaka priča rađena je drukčijom tehnikom – hibridnom stop-animacijom objekata i gline u kombinaciji s uljanim bojama, izravnim intervencijama u 35-milimetarsku filmsku vrpcu, found footageom, cel animacijom crteža i vodenih boja, digitalnom animacijom s glitchevima. Obraćaju nam se žene stigmatizirane zbog pretilosti, dobi, roda ili karaktera: nekadašnja filmska muza, transrodna crnkinja, lezbijka u perimenopauzi, mlada djevojka s prvom menstruacijom, aktivistica.

Naposljetku, Slučaj muškarac-žena (Francuska, 2017) Anaïs Caure francuska je kriminalističko-biografska mini-serija o Eugeneu Falleniju, znamenitom transrodnom muškarcu optuženom za okrutno ubojstvo supruge i njegovu životu punom nasilja, fluidnosti i izgubljenosti. Rađena u klasičnim, uglavnom crno-bijelim tehnikama kombiniranima s rotoskopijom i malo boje, serija je nagrađena nagradom žirija na festivalu u Annecyju i posebnim priznanjem žirija Natjecanja dugometražnog filma Animafesta 2018.