Logo_hovers_2024
Title
Svjetski festival animiranog filma /
dugometražno izdanje 31. svibnja - 5. lipnja 2011.
Svjetski festival animiranog filma / dugometražno izdanje 31. svibnja - 5. lipnja 2011.
hr | en
Kino_za_u_i_kolaz

KINO ZA UŠI

O programu

KINO ZA UŠI

Kada smo bili klinci Yellow Submarine nam je bila apsolutno najbolja pjesma Beatlesa. Kasnije sam saznao da je napravljen i istoimeni dugometražni crtić, ali tada su mi neke druge pjesme bile puno bolje. A i Beatlesi su se raspali, a ja sam 1971. "otkrio" glazbu grupe Pink Floyd. Govorilo se da je film Žuta podmornica (1968) istovremeno komercijalan i revolucionaran, no ne sjećam se da je ikada prikazan u našim kinima. Ni danas ga nema u videotekama ili na DVD-u. Isto vrijedi i za druga dva filma u ovom posebnom programu ovogodišnjeg Animafesta, ali Heavy Metal i The Wall svojevremeno su ipak punili domaća kina.

O važnosti glazbe u dugometražnom filmu naučio nas je Walt Disney već u svojoj prvoj velikoj produkciji, Snjeguljica i sedam patuljaka (Snow White and the Seven Dwarfs, 1937). Neki od petnaestak songova iz tog klasika postali su hitovi i evergrini, a prvi put u povijesti soundtrack nekog filma izdan je i na gramofonskim pločama. Tri godine kasnije Disney je proizveo remek-djelo Fantasia u kojem se klasična glazba i animacija međusobno prožimaju, ilustriraju i nadopunjuju.

Neki su gotovo tri desetljeća pokušavali imitirati Disneyevu formulu, ali trebali su doći The Beatles da se dogodi nešto sasvim drugačije. Yellow Submarine (1968) film je s Beatlesima u glavnoj ulozi u kojem su motivi nekih njihovih pjesama povezani u priču o jednom šašavom psihodeličnom putovanju. Film se uvijek pripisivao Beatlesima: da nije bilo njihovog komercijalnog uspjeha (slave i novca) vjerojatno ne bi nikada bio napravljen. Mnogima je nepoznato tko ga je režirao, crtao i animirao, a i ja sam relativno nedavno saznao da je na filmu radio jedan od meni omiljenih Animfestovih autora, Paul Driessen.

Heavy Metal (1981) nije bio toliko zanimljiv zbog glazbe (ona je dodana naknadno) nego zbog stripova koji su ga inicirali i inspirirali. Bio je to, napokon, jedan pravi dugometražni animirani film za odrasle (zbog erotike i nasilja, naravno). Da, bilo bi bolje da je napravljen kao Métal Hurlant (vrišteći metal), prema originalnom francuskom strip-magazinu, no producirao ga je izdavač američke varijante lista, a to je onda ipak ispalo "manje art, više biznis". Na najambicioznijoj priči tog omnibusa radio je kao glavni animator i naš Zdenko Gašparović, autor kultne Satiemanie.

Napokon, The Wall (1982), film koji je režirao Alan Parker prema dvostrukom albumu Pink Floyda. Nastao je na inicijativu Rogera Watersa, autora koncepta, svih tekstova i najvećeg dijela glazbe. Film je uglavnom igrani, s povremenim izvanrednim animiranim sekvencama Geralda Scarfea.

Krešimir Zimonić