Pod okriljem uspješnog Bonobostudija, specijaliziranog za animirani i eksperimentalni film, nastao je najnoviji rad cijenjenog i svestranog autora Simona Bogojevića Naratha. Cvijet bitke jedan je od dva domaća filma koja su zadovoljila kriterije međunarodne selekcijske komisije, koja ih je svrstala u vrh svjetske animirane produkcije, odnosno među 32 naslova u konkurenciji za Grand prix ovogodišnjeg Animafesta. Bogojević Narath, autor hvaljenih i nagrađivanih filmova poput Levijatana, Morane, Plasticata i Bardo Thodola, i dalje se nalazi u podzemnim slojevima, druži se s neobičnim likovima poput Opsjenara, Građanskog entiteta, Drvenog lutka i Mačevaoca i postavlja pitanja. Cvijet bitke na Animafest dolazi ovjenčan nagradama s domaćih festivala, Festivala hrvatskog animiranog filma i Dana hrvatskog filma, te slovenske Animateke. U iščekivanju odluke Animafestova žirija popričali smo s autorom o radnim navikama, timskom radu i redateljskoj odgovornosti, te opipali bilo domaće animirane produkcije  

Završili ste slikarstvo, često vas spominju kao jednog od najvažnijih videoumjetnika srednje generacije, a usmjereni ste prema animiranom filmu. Gdje su razlike, a gdje sličnosti između tih oblika umjetnosti i u kojem se najugodnije osjećate?

Sam sebe označavam "filmašem", odnosno "filmmakerom" jer je tako lakše i meni i drugima. Ne pokušavam analizirati intuiciju koja me kao Autora vodi u izvjesnom smjeru. O razlikama između navedenih umjetnosti nekada sam pokušavao i razmišljati, sada to više ne činim. Smatram da je Misao koja je u pozadini nekog djelovanja važnija od medija u kojem se formira, no istovremeno ne govorim protiv važnosti medija koji tu Misao prenosi. Moebiusova petlja.

Cvijet bitke bit će prikazan u Velikom natjecanju Animafesta 2012. Inspiriran je motivima iz knjiga Cvijet bitke Fiorea dei Liberia iz 1410. i Dijalog u paklu između Machiavellija i Montesquieua Mauricea Jolya iz 1864. godine. Koja je funkcija tih motiva, o kojim temama progovaraju?

Navedene tekstove u filmu svjesno suprotstavljam na pretenciozan i estetski graničan način. Fabula je linearna i predvidljiva - poput opernog libreta. Izvedena estetika I konstrukcija filmskih elemenata uspostavljena je baratanjem audiovizualnim metaforama koje stilski dodiruju i "stereotip". Kod za iščitavanje potpuno je u gledateljevoj nadležnosti. Oba teksta su ilustracija načina ponašanja jedinki i grupa unutar društvenih struktura. Iako polaze iz sličnog ishodišta, mehanike konflikta i dominacije, meni se učinilo da zastupaju suprotstavljena etička stajališta.

Već 20 godina bavite se 2D i 3D kompjuterskom animacijom i sa svojim filmovima gostujete na svjetskim festivalima. Osjećate li među publikom i žirijima drugačiji tretman filmova tradicionalne i kompjuterske animacije?

Nimalo. Stanovište svih koji proizvode animaciju jest da uvijek treba govoriti o boljem ili lošijem filmu, a tek poslije o tehnici i tehnološkom pristupu. Osobne estetske preferencijesu tema za sebe, no podjela na "tradicionalnu" i "kompjutersku" animaciju potpuno je zastarjela, tim više što je danas sva produkcija digitalna u nekoj fazi nastanka filma. Osobno me najviše zanima kombiniranje tehnika i pristupa.  

Biste li ikada surađivali s nekim drugim autorima na filmu ili ste isključivo "solo igrač"? 

Produkciju filma često uspoređuju s ratovanjem, odnosno strateškim djelovanjem. Volim tu usporedbu. U radu na filmu poštujem jasnu hijerarhiju, lanac zapovjedne odgovornosti i profesionalizam. Ako su okupljeni i izgrađeni oko entuzijazma cijele ekipe i kreativne razigranosti, rad na filmu, iako stresan, može biti pravo zadovoljstvo. Moj je stav da su za dobar film svi podjednako zaslužni. Za loš je kriv isključivo redatelj, odnosno onaj koji donosi zadnju odluku.

Kakvi su uvjeti za rad na animiranom filmu u Hrvatskoj? Nalazite li lako financijsku potporu svojim projektima, kako birate suradnike, radite li brzo ili ste sporijega tempa? 

Hrvatska animacija najuspješniji je domaći filmski rod ako pratimo zastupljenost domaćih animiranih filmova i broj nagrada koje dobivaju na inozemnim festivalima, pa i onim velikim. Po izvedbenoj prirodi animacija je još uvijek spor i skup proces usprkos pogodnostima koje nudi digitalna tehnologija. Za film od desetak minuta, bez obzira na tehniku, u prosjeku troje-četvero ljudi radi dvije godine. Pa zbrajajte. Da bismo očuvali i unaprijedili produkciju, moramo joj omogućiti još bolje uvjete: budžetno, organizacijski I edukacijski.   

Prije godinu dana prihvatili ste mjesto umjetničkog direktora Zagreb filma. Čime ste u godinu dana pridonijeli toj instituciji i koja je vaša vizija budućnosti Zagreb filma?

Moj eventualni doprinos ili nedoprinos trebali bi ocijeniti autori filmova koji su trenutačno u proizvodnji i publika koja će te filmove gledati za godinu, dvije, nadam se i na Animafestu. Zagreb film u budućnosti vidim kao nukleus kvalitetne produkcije animiranog filma, mjesto otvoreno mladim autorima koji riskiraju i istražuju.